"Zlatni ključ" - priča ili priča? Analiza djela "Zlatni ključ" A. N. Tolstoja

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Malo ko se seća da Aleksej Tolstoj nije planirao da stvori samostalnu bajku, već je samo želeo da na ruski prevede magičnu priču italijanskog pisca Karla Kolodija, koja se zove „Pustolovine Pinokija. Istorija drvene lutke. Književni kritičari proveli su dosta vremena pokušavajući utvrditi kojem žanru pripada Zlatni ključ (priča ili pripovijetka). Neverovatno i kontroverzno delo koje je osvojilo mnoge mlade i odrasle čitaoce napisano je početkom 20. veka. Ali nije sve išlo glatko sa njegovim stvaranjem.

Znamo koliko je raznovrstan rad Alekseja Tolstoja. Pokazalo se da je bajka "Zlatni ključ" neko vrijeme bila bez posla - pisca su ometali drugi projekti. Vraćajući se italijanskoj bajci, odlučuje ne samo da je prevede na svoj maternji jezik, već i da je dopuni svojim mislima i fantazijama. Kao rezultat ovog rada, svijet je vidio još jedno divno djelo autora, poznatog ruskom čitaocu pod nazivom "Zlatni ključ". Pokušat ćemo to analizirati.

Višestrani autor

Aleksej Tolstoj je poznat po svomsvestranost: pisao je pjesme, drame, scenarije, kratke priče i romane, novinarske članke, radio je na literarnoj obradi bajki i još mnogo, mnogo više. Tema njegovog rada ne poznaje granice. Tako se u djelima o životu plemića najčešće prati pohvala boljševizma - njegova ideologija se piscu čini najvišom narodnom istinom. U nedovršenom romanu "Petar I", Tolstoj kritikuje okrutnu reformističku vladavinu diktatora. A u naučnofantastičnim romanima "Aelita" i "Hiperboloid inženjera Garina" on veliča moć obrazovanja, prosvjetljenja i pjeva o miru.

Kada postoje sporovi oko toga da li je "Zlatni ključ" priča ili kratka priča, nemoguće je dati definitivan odgovor. Uostalom, priča sadrži znakove oba žanra. A izmišljeni svijet i likovi dodatno komplikuju zadatak. Jedna stvar je neosporna: ova bajka je jedno od najboljih djela za djecu u svijetu književnosti.

Prva publikacija "Pinokija"

Talijanac K. Collodi prvi je objavio svoju bajku „Pinokijeve avanture. Priča o lutki" 1883. Već 1906. godine, preveden na ruski, objavio je časopis "Iskrena riječ". Ovdje treba skrenuti pažnju i razjasniti da u predgovoru prvom izdanju (a ovo je 1935.) Aleksej Tolstoj piše da je ovu bajku čuo u djetinjstvu i da je, kada ju je prepričavao, svaki put smišljao nove avanture i završetke. Možda je dao takav komentar kako bi objasnio mnoge dodatke i promjene u bajci od strane autora.

Još u egzilu, u berlinskoj izdavačkoj kući "Uoči"zajedno sa spisateljicom N. Petrovskom, A. Tolstoj objavljuje knjigu Pinokijeve avanture. Ovo je zaista najbliža verzija bajke Collodijevom originalu. Drveni dječak prolazi kroz mnoge nezgode, a na kraju ga vila s plavom kosom od dokonog šaljivdžije pretvara u poslušno dijete.

Ugovor za pisanje predstave

Kasnije, kada se Tolstoj već vratio u Rusiju i napisao više od jednog dela, ponovo se okrenuo ovom tekstu. Staromodnost i sentimentalnost originala nisu dozvolili piscu da izvrši vlastita prilagođavanja ne samo radnje, već i slika glavnih likova. Poznato je da se čak konsultovao sa Ju. Olešom i S. Maršakom oko pisanja sopstvene samostalne bajke.

Davne 1933. Tolstoj je potpisao ugovor sa Detgizom da razvije scenario o avanturama Pinokija na osnovu njegove knjige, objavljene u Berlinu. Ali rad na "Hodnju kroz muke" ipak nije dopuštao skretanje pažnje. I samo tragični događaji i srčani udar doživljeni kao rezultat vratili su Tolstoja da radi na lakoj i domišljatoj bajci.

Pinokio ili Pinokio?

Autor je 1935. godine stvorio divnu i veoma značajnu bajku sa stanovišta kulturne baštine - "Zlatni ključ" (ova priča ili priča će postati jasna kasnije). U odnosu na izvorni izvor, Pinokijeve avanture su mnogo zanimljivije i originalnije. Dijete, naravno, neće moći pročitati podtekst koji je Tolstoj dao priči. Svi ovi savjeti namijenjeni su odraslima koji svoju bebu upoznaju sa Pinokijom,Malvina, Karabas i Papa Carlo.

Dosadno, moralističko predstavljanje istorije od strane pisca Kolodija uopšte nije privuklo A. N. Tolstoja. Možemo reći da je bajka "Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture" napisana samo po motivima K. Collodija. Tolstoj je trebao mladom čitaocu pokazati dobrotu i uzajamnu pomoć, vjeru u svjetliju budućnost, potrebu za obrazovanjem itd. I što je najvažnije, da izazove saosećanje prema potlačenim (lutke iz Karabas teatra) i mržnju prema tlačiteljima (Karabas i Duremar). Kao rezultat toga, Zlatni ključ (priča ili priča, koju tek treba da pokušamo da razumemo) pokazao se kao Tolstojev ogroman uspeh.

Priča

Naravno, sjećamo se da nam glavna priča govori o tome kako se Pinokio i njegove prijateljice lutke suočavaju sa zlikovcima: Karabasom, mačkom Basiliom i lisicom Alisom, Duremarom i drugim predstavnicima vlasti Zemlje budala. Borba je za zlatni ključ koji otvara vrata u drugi svijet. Tolstoj je više puta stvarao višeslojne tekstove - površno prepričavanje događaja zapravo se ispostavlja kao prilično duboka analiza onoga što se događa. Takva je njegova simbolika djela. Zlatni ključ za Pinokija i Papu Karla je sloboda, pravda, prilika da svako pomogne prijatelju i postane bolji i obrazovaniji. Ali za Karabasa i njegove prijatelje, to je simbol moći i bogatstva, simbol ugnjetavanja “siromašnih i glupih.”

Sastav bajke

Autor nedvosmisleno saosjeća sa "svjetlosnim silama". Negativne likove daje satirično,ismijavajući sve njihove težnje za eksploatacijom dobrodušne sirotinje. On do detalja opisuje način života u Zemlji budala, razotkrivajući na kraju "moć sedmorepke biča" i hvaleći ljudskost i dobrotu. Ovaj opis društvenog života je toliko emotivan i živahan da sva djeca istinski suosjećaju s Pinokijevim avanturama.

Upravo ova kompozicija nam omogućava da ne nagađamo da li je "Zlatni ključ" priča ili priča, već da jasno utvrdimo da su sve opisane karakteristike građenja književnog djela karakteristične za priču.

Poučne slike Tolstoja

Šta vam još omogućava da odgovorite na pitanje: "Zlatni ključ" je priča ili priča?" Sam autor naziva "Pinokijeve avanture" bajkovitom pričom. Uostalom, ona opisuje događaje iz više od jednog dana; a radnja se odvija u cijeloj zemlji: od gradića na obali mora kroz šumu, gdje se mogu sresti i ljubazni i ne baš dobri putnici, do pustoši Zemlje budala i šire…

Inherentno djelu i neke karakteristike narodne umjetnosti. Dakle, svi likovi su opisani vrlo jasno i jasno. Od prvog spominjanja razumijemo da li dobar heroj ili ne. Šaljivdžija Pinokio, koji je na prvi pogled nevaspitani i neotesani komad drveta, ispada hrabar i pošten dečak. Predstavlja nam se u kombinaciji pozitivnog i negativnog, kao da nas podsjeća da su svi ljudi nesavršeni. Volimo ga ne samo zbog njegove bezgranične sreće - Tolstoj je umeo da pokaže da je svima uobičajeno da greše, prave apsurdne gluposti i nastoje da izbegnu dužnosti. Ništačovjeku nisu strani junaci bajke "Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture".

Lutka Malvina, uz svu svoju ljepotu i duhovnu čistoću, prilično je dosadna. Njena želja da sve obrazuje i poduči vrlo jasno pokazuje da nikakve mjere prisile ne mogu čovjeka natjerati da nešto nauči. Za to je potrebna samo unutrašnja želja i razumijevanje značenja obrazovanja.

Smiješni kriminalci

Tehnika stripa u priči A. N. Tolstoja "Zlatni ključ" također se koristi za opisivanje negativnih likova. Satira kojom su servirani svi dijalozi mačke Basilija i lisice Alise od samog početka jasno pokazuje koliko su ovi kriminalci uskogrudni i sitničavi. Općenito, vrijedno je napomenuti da slike tlačitelja u bajci "Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture" izazivaju osmijeh i zbunjenost, a ne ljutnju. Autor pokušava pokazati djeci da laž, ljutnja, pohlepa, pohlepa nisu samo loši; svi ovi kvaliteti dovode do toga da osoba sama dolazi u glupe situacije, pokušavajući nauditi drugome.

Ugnjetavanje bez nasilja

Vrijedi napomenuti da je potpuno humana i mirna bajka “Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture”. Jednu priču o nezgodama drvenog dječaka zamjenjuje druga, ali nigdje nema smrti i nasilja. Karabas Barabas samo maše bičem, Mačak i Lisica prilično apsurdno okače Pinokija na drvo, Sud Zemlje budala određuje dečaku kaznu - da se udavimočvara. Ali svi znaju da drvetu (a Pinokio je još uvijek balvan) treba puno vremena da se utopi. Svi ovi akti nasilja izgledaju komično i apsurdno i ništa više.

A čak se i pac Šušara kojeg je Artemon zadavio usputno pominje, ova epizoda nije naglašena. U poštenoj borbi između Pinokija i Karabasa, dječak pobjeđuje vezujući doktora lutkarskih nauka za bradu za drvo. Ovo čitaocu opet daje hranu za razmišljanje, ohrabruje u svakoj situaciji da pronađe bezazlena, ali nedvosmislena rješenja.

Naughty je motor napretka

Bajka "Zlatni ključ, ili Pinokijeve avanture" jasno pokazuje čitaocu da je dete u početku radoznalo i nemirno. U Tolstojevoj knjizi Pinokio nikako nije lenjivac (kao Kolodijev Pinokio), naprotiv, veoma je energičan i radoznao. Upravo to interesovanje za sve aspekte života pisac ističe. Da, često dete upadne u loše društvo (mačak Basilio i lisica Alisa), ali odrasli mogu da objasne i jasno pokažu jarke boje života (mudra i drevna kornjača Tortilja otvara Pinokiju oči ko mu je prijatelj, a ko njegov neprijatelj).

Ovo je fenomen kreativnosti Alekseja Tolstoja. Bajka "Zlatni ključ" je zapravo vrlo poučno i duboko djelo. Ali lakoća stila i odabrana scenografija omogućavaju nam da u jednom dahu pročitamo sve od korice do korice i izvučemo potpuno nedvosmislene zaključke o dobru i zlu.