Dana Sideros: fotografija, biografija, kreativnost pjesnikinje

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Virtuelno doba mijenja ljude. Stvarni svijet generiše mnoge refleksije u sebi. Osoba skriva ime pseudonimima. Priče iz stvarnog života, koje se ogledaju u krivom ogledalu fantazije, stvaraju pseudo-biografije. U svijetu književnosti to je dobrodošlo – živjeti kao stvarati. Na taj je način, inkognito, pjesnikinja Kustovskaya Maria Viktorovna, koja piše pod pseudonimom Dana Sideros i nadimkom LLLYTNIK, objavila svoje radove na web stranici LIVEJOURNAL. Međutim, mlada dama - "Džoker" često prijatno iznenadi svoje obožavaoce dubokim, originalnim, filozofskim linijama.

Dvije biografije

1985. godine u Bugarskoj, u malom primorskom gradu Beloslavu, rođena je virtuelna pjesnikinja Dana Sideros. Njena biografija povezana je sa preseljenjem porodice u SSSR. Tada je Dana imala samo 2 godine. Od 2003. godine djevojka živi u Moskvi. Poeziju piše od 1990-ih isključivo na ruskom jeziku. Dana Sideros radila je kao dizajner printa za sada pogašenu antologiju End of an Era. Dakle, misija je mladavirtuelna brusilica - da za sada sakrije činjenicu da ona prava, porijeklom iz Rusije, piše poeziju.

Iste 1985. godine, kada je Coca-Cola sa svojim proizvodima ušla na tržište SSSR-a, Madonna je objavila disk Like a Virgin, a generalni sekretar Gorbačov na aprilskom plenumu prvi put je rekao riječ "perestrojka" u Kazanju, druga djevojka, Kustovskaya, rođena je Marija Viktorovna.

Pesnikinja je završila umetničku školu i još uvek radi kao ilustrator. 2008. godine objavila je svoju prvu zbirku pjesama. Kritičari su primetili njen "iznenađujuće idiosinkratičan osećaj za jezik". Laureat je nagrade za poeziju Nova, učesnica je pjesničkih koncerata i festivala. Godine 2014. Maria je nagrađena nagradom "Debi" u nominaciji "Dramaturgija".

Odgovarajući na pitanja dopisnika o daljoj sudbini "razdvojene ličnosti", pesnikinja je, na radost svojih fanova, odlučila da nastavi da koristi pseudonim Dana Sideros, ne prekidajući objavljivanje novih proizvoda u LIVEJOURNAL-u.

Ko je ona?

Marija je nepretenciozna osoba koja piše iz srca. To je čini bliskom njenoj čitalačkoj publici. Ona je tip heroja našeg vremena, devojka koja je došla da se "napravi" u metropolu. Pesnikinja nije vezana za razne vrste komercijalizma, preferirajući nivo poezije nego regalije.

Ironično u vezi projekcije čuvenog Geteovog citata na samu sebe, da je strašan onaj ko nema šta da izgubi, Marija tvrdi da je upravo to ona.

Lični položaj kreatora, koji ne uništava svoj talenat u potrazi za fetišom slave, je danasjedini pošteni za radnog pesnika. Pravo priznanje samo po sebi smatra vrijednim. Objavljivanje zbirki za Mariju Kustovsku nije cilj samo po sebi, već posljedica kreativnosti.

Rad je vizit karta

U književnim krugovima o njoj se počelo pričati kada je jedna od njenih potresnih pjesama postala poznata široj javnosti. Kritičari su zapamtili predstavljeno ime autora - Dana Sideros.

Od ovakvih stihova se naježim. Ovdje ima figurativnosti, trosložna noga s prvim naglašenim slogom (daktil) kao da pada u skladu sa otkucajima srca čitaoca. Kakav prodoran početak ovog komada! Autorski i originalno pokreće temu indigo djece i roditelja - ovozemaljskih, ukorijenjenih i zombiranih teškim životom, zapanjujućih zarađivanje kruha svagdašnjeg.

Ovaj stih treba da čuje svaki roditelj, otvori video, gdje najavljuju: "Dana Sideros "Djeca odlaze iz grada"", i pažljivo slušajte dok ga mlada žena, autorka djela, čita sa inspiracija.

Za misleće slušaoce neće govoriti o fizičkom bekstvu dece (iako se to, nažalost, dešava), već o njihovom kategoričnom odbacivanju morala starije generacije, njihovog načina života..

Marija Kustovskaja, pesnikinja poznata kao Dana Sideros (fotografija ispod) prenosi ideju pesme svojim slušaocima, na jedino ispravnom nivou - intuitivnom, koji se otkriva uz pomoć metafore.

Ovo je upravo gorkoistina koja šokira mnoge roditelje. Kaže: za uređenje života dece logika i iskustvo starijih u 21. veku su prestali da budu primarni.

Indigo generacija je iznad njihovog nivoa inteligencije, potrebno im je iskustvo svojih očeva ne kao putokaz za život, već samo kao dodatni vodič, ništa više. Stariji bi se trebali pomiriti s tim i neoprezno ne žuriti da "lome o kolenima" ličnosti svoje djece.

Druga zbirka, prvi stih

Njena prva zbirka "The Jokes Are Over" čitatelji su zapamtili i voljeli zbog suptilne i iskrene rime pjesme "Orfej".

Događaj u kulturi bilo je objavljivanje sljedeće zbirke u ime Dane Sideros "The Fool's Apprentice". Naslov djela odabran je da bude naglašeno nepretenciozan, ali Kustovskaja ih je pogodila ne u obrvu, već u oko, predstavljajući se pjesničkoj zajednici na nov način. Uključuje radove koje su njeni obožavatelji odavno sortirali na internetu za citate.

Otvara svoju pjesmu "Pedeset", koja zvuči kao rečenica petoj rasi ("očevi"):

Jambske linije govore da je Zlo i Dobro u svijetu 50 prema 50, postoji kontrast između bića i postojanja. Gorko, nasuprot tome, postoji izjava o odvratnom postojanju u društvu koje nije razvilo opšteprihvaćene moralne principe, nije obrazovalo svoje građane. Dana Sideros priča o svemu tome, opet, intuitivno, njene metafore su oštre i reljefne, poput Vrubelovog kista.

Autor ne daje nikakve recepte za "oporavak" društvene sredine, bilo bi previšeto je bilo vulgarno i nepošteno s njene strane kao pjesnikinje, čiji je zadatak da čitaoca shvati: ne možeš, ipak, cijeli život bježati "u druge gradove"!

Marija Kustovskaja poziva ljude koji se vrpolje, jure između dobra i zla, da konačno zastanu u svom bijegu i pogledaju istini u oči, užasnuti ranama društva. Uostalom, sve štetne manifestacije ljudske prirode: pohlepa, prijevara, okrutnost nisu urođene. Došli smo do tako ružne egzistencije (nebitak, nikako), puneći mozak djeci nepotrebnim smećem umjesto edukacijom. A sada, s generacije na generaciju, žanjemo dividende u obliku sociopata. Uostalom, Makarenko je takođe upozorio da obrazovanje treba da ide korak ispred obrazovanja.

Više o The Fool's Apprentice

I ovo je tek prvi komad iz kolekcije! Međutim, njegove naredne pjesme ne razočaravaju čitaoca. U jednom od njih Dana Sideros moli Gospoda da učini nešto sa bezličnom industrijsko-institucionalnom mašinom države „sa neprestanim ustima“, „uraslim telefonskim cevima“, sa atmosferom u kojoj su bezlični ljudi svedeni na zupčanike, lišeni mogućnost kreativnosti.

Ove riječi zvuče kao otkrovenje, jer nikome nije tajna da su moderno društvo i takozvana "demokratija" odavno i temeljito zastarjeli. Postojeći model je, zapravo, star preko dvije stotine godina. Medijski tajkuni od njega prave nedodirljivu "svetu kravu" jer su za to plaćeni, a korumpirani političari ni ne pokušavaju da stvore nešto novo. Danas zaostaje za zahtjevima civilizacijepodjela na "desno" i "lijevo", pokušaji vladanja svijetom uz pomoć konkurentskih strana.

Promislimo još jednom o metaforama ispod kojih stoji potpis - Dana Sideros. Pjesme su jasno upućene cijelom čovječanstvu ("mi smo milijarde"). Zaista, krajnje je vrijeme da se pamuk omota oko bačve sa satnim mehanizmom neispravnog svjetskog poretka, upumpajući novac u džepove sivih kardinala.

Na kraju krajeva, naša moćna civilizacija danas je sposobna za prava čuda. Koliko brzo se društvo razvija? Da je neko od nas izgradio idealno društvo, onda bi bilo dovoljno da napreduje pet godina, a onda bi opet postalo luđačka košulja za novu generaciju.

Naučnici američkog projekta Venera su izračunali: sada se odrecite vlasti svih vlada i izbrišite sve granice na zemlji, - za deceniju i po može se stvoriti jedna prosperitetna civilizacija širom planete! Kakva bi to utjeha bila za sve ljude! Jednom riječju, nije uzalud Dana pita: "Gospode, da li bi mogao nešto učiniti s njima?".

Druge pjesme iz zbirke

Međutim, pjesnikinja koja piše pod pseudonimom Dana Sideros plijeni svoje čitaoce ne samo razmišljanjima o budućnosti. Ni autorka Marija Kustovska ne stvara slatke i uspavljujuće pesme o sadašnjosti. Uostalom, u svetu oko nas ne samo glupost, nego i licemerje i licemerje se spremaju stotinu godina.

Budimo malo ironični u vezi sa trećom potencijom. Štaviše, gornji stihovi su dijelom o njoj. Ono što je daleko od prave pravdeljudski pravosudni sistem, rekli su, i nezavisno jedan od drugog, čak i stari Grci i Indijci. Štaviše, obojica su one koji tumače namjerno zbunjujuće zakonodavstvo definirali kao grešnike i definirali ih u budućnosti u paklu. Je li postalo pravednije u naše vrijeme?

„Vrijeme je da se izgovore riječi“- takvu netrivijalnu ideju izražava pjesnikinja. Šta se krije iza toga? Hajde da pokušamo da objasnimo, jer iza ovoga stoji duboko značenje.

Fjodor Tjučev je jednom iscrpno napisao o problemu: "Izrečena misao je laž." Uostalom, ljudi svoje prave ciljeve i želje uglavnom ne izražavaju riječima, već ih skrivaju. Mudrost kaže da na početku stvaranja mora biti Riječ. Očigledno, ne bi trebalo biti lažno. Ljudi šeste rase će to definitivno morati da prebrode.

Dana Sideros. "Zid živih". Parcela

Bilo bi netačno govoriti o Mariji Kustovskoj samo kao o pjesnikinji. Njen kreativni portfolio uključuje i prozu i objavljenu dramu pod nazivom Zid živih. Osjeća se nešto vječno što civilizacija ne bi trebala zgaziti: duhovnost koja omogućava ljudima da ne zaborave da su ljudi.

Ovo dirljivo djelo uranja nas u misteriju ljudskog postojanja. Hajde da ponovimo njegov sažetak. Baka Taisa i njeni unuci, dvadesetogodišnja Ksyusha i njen stariji brat Anton, žive u malom gradu. Desilo se da im je umrla majka. Imaju i strica, sina Taisine bake, Vladimira, koji živi na drugom kraju zemlje.

Prva scena predstave odvija se u kafiću u kojem su baka iunuci na vjenčanje njihove rođakinje, druge rođake Ksyusha - Lera. U kafiću na zidovima vise portreti umjetnika. Ksyusha primjećuje da su na jednom zidu živi umjetnici, a na drugom - mrtvi. Svoju nagađanje razjašnjava sa direktorom ustanove, obučena u "pantalone i široku sivu košulju". On, smiješeći se, kaže da je takav red, zaista, uveo. Na svadbi se kod bake desi pomračivanje svijesti, ona glasno plače govoreći drugima da je na bdjenju. Njeni unuci je vode kući.

Čovjek otkriva prije smrti

Baka Taisa je osjećala da će uskoro umrijeti. O tome je dan ranije razgovarala sa prijateljicom, komšijom Rajom, koja joj je savetovala da se ojača i sačeka dok joj ne dođe sin Vladimir. Međutim, on, obećavajući da će posjetiti svoju majku, ne drži svoju riječ.

Taisa počinje da ima problema sa svešću i pamćenjem, zamišlja se mladom. U početku su napadi privremeni. Angažuje medicinsku sestru - bezdušnu, neugodnu, stariju, ali snažnu ženu Irinu.

Ljekari kažu da je baki Taisi ostalo još samo nekoliko dana života. Ksyusha odlučuje da ponovo pozove svog strica Vladimira, da dođe da se oprosti od voljene osobe na samrti. Međutim, on pokazuje lijenost duše, ne gori od želje da napusti svoj dom, svoju zonu udobnosti. Zatim, sa usana ravnodušne bake Ksyushe pune ljubavi, uzbuđeno pobjegnu riječi koje su vrijedne citiranja.

Tih dana Taisa neko vrijeme misli da je devetnaestogodišnja djevojčica, pa desetogodišnja tinejdžerka. Iznenađuje je tiha, ljubazna, tiha bakaunuci, koji tek sada uče o njenoj teškoj biografiji. Ona, izgubljena u vremenu, ponovo u očima Ksjuše i Antona doživljava one događaje koje je doživjela: staljinističke represije, hapšenja, kažnjavanje stražara, siromaštvo. Ponovo podnosi nedaće rata: bombardovanje, smrt njenog muža vojnog na frontu, glad, prazan čaj bez šećera…

Kraj predstave

Ksyusha je uspjela doći do duše svog strica. Došao je i pozdravio se sa majkom. Porodična drama pokazala je dobro poznatu istinu: ako se dragoj osobi desi nevolja, svako od njegovih rođaka pokazuje koliko vrijedi kao osoba.

Predstava se završava komemoracijom koja se održava u istom kafiću kao i vjenčanje. Ksyusha zamjenjuje uramljeni portret žive glumice sa bakinim u mladosti.

Nakon komemoracije, vlasnik kafića to primjećuje, međutim, nakon razmišljanja, ostavlja portret na zidu.

Metafore Dana Sideros

Za ljubitelje poezije, stihovi pesnikinje jednim dodirom, poluokretom bude svetle, nezaboravne slike. “Osuđene topole”, “grebeni kožnih poveza”, “sklonište za knjige beskućnika”, “kadilica je očev pojas”, “sreća je uvijek glupa i nespretna” - Dana Sideros ostavlja čitaocima takve vizitkarte.

Njeni stihovi su melodični i omogućavaju da se sve ovo živo zamisli. Sve stvoreno zahvaljujući svjetlini i jedinstvenosti ne nestaje iz memorije!

Zaključak

Lijepo je shvatiti da u našim ispraznim vremenima ljudi vole dobru, iskrenu savremenu književnost. To se vidi i po broju odgovora u LIVEJOURNALU, koji su toplinom i zahvalnošću darovani Dani Sideros. Povratne informacije su veoma važneza pjesnikinju-demijurga, koja u njima stvara svoj svijet, već danas spremnu na evolutivne promjene i čežnju za njima. Stoga, dragi čitaoci, nemojte štedjeti na toplim riječima koje ih inspirišu.

U još uvek malom, ali prostranom poetskom svetu Marije Kustovske nalazi se delić njene duše, inspiracije, živaca. Atraktivno je, tamo se može otići po rime koje dirnu dušu, kao po izvorsku vodu. Ona takođe dobija predstave. Voleo bih da oni od njih koji su ispisani "na stolu" uskoro obraduju poštovaoce njenog rada.

Sretno, Dana Sideros, radost kreativnosti i ženske sreće! Nisi od onih pesnika kojima je ćutanje zlato, stvaraj!