Pesnik Gnedič Nikolaj Ivanovič: biografija, kreativnost i zanimljive činjenice

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Gnedić Nikolaj Ivanovič - pjesnik i publicista koji je živio u našoj zemlji na prijelazu iz 18. u 19. vijek. Najpoznatiji je po svom prijevodu Homerove Ilijade na ruski, a ta verzija je na kraju postala referenca. U ovom članku ćemo detaljno govoriti o životu, sudbini i radu pjesnika.

Gnedić Nikolaj Ivanovič: biografija. Djetinjstvo

Budući pisac rođen je u Poltavi 2. februara 1784. godine. Njegovi roditelji potječu iz starih plemićkih porodica, do tada gotovo osiromašenih. Mali Nikolaj rano je ostao bez majke, a onda je zamalo ostao bez života - boginje su u to vreme bile strašna bolest. To je bila bolest koja je unakazila Gnedičevo lice i lišila ga očiju.

Godine 1793. dječak je poslan na studije u Poltavsku bogosloviju. Pet godina kasnije odlučeno je da se škola, zajedno sa učenicima, prenese u Novomirgorod iz Poltave. Ali Ivan Petrovič, Gnedičev otac, odveo je sina iz obrazovne ustanove i poslao ga u Harkovski kolegijum. Tih godina ova institucija se smatrala najprestižnijom ukrajinskom školom. Kolegijum budući pesnikdiplomirao 1800. godine, nakon čega se preselio u stalni boravak u Moskvu.

Ovde je, zajedno sa svojim starim prijateljem Aleksejem Junoševskim, primljen u Gimnaziju Moskovskog univerziteta kao pansionar. Ali za manje od nekoliko mjeseci, mladić je kao student prebačen na Filozofski fakultet, koji je briljantno diplomirao 1802.

Prve objave

U svojim univerzitetskim godinama, Gnedić Nikolaj Ivanovič se zbližio sa članovima Prijateljskog književnog društva, među kojima su bili A. Turgenjev, A. Merzljakov, A. Kaisarov. Pesnik se sprijateljio i sa dramaturgom N. Sandunovim. Tokom ovih godina, mladić voli tiranske ideje, koje je čitao F. Schiller.

1802. obilježen je radosnim događajem za Gnedića - prvi put je objavljen njegov prijevod. Bila je to tragedija "Abufar", koju je napisao Francuz J. Ducis. Istovremeno je objavljeno i originalno autorovo djelo, priča Moritz, ili žrtva osvete. A godinu dana kasnije, pojavila su se dva Schillerova prijevoda odjednom - roman "Don Corrado de Guerera" i tragedija "Fiesco Conspiracy".

Ali novac, uprkos činjenici da je počeo da se štampa, još uvek nije dovoljan, tako da se odustaje od planova za nastavak studija. Godine 1802. pjesnik se preselio u Sankt Peterburg. Ovdje se zapošljava kao službenik u odjelu za narodno obrazovanje. Gnedić će zauzimati ovo mjesto do 1817.

Pisac sve svoje slobodno vrijeme posvećuje pozorištu i književnosti. U ovoj oblasti postigao je značajan uspeh, a upoznao se i sa Puškinom, Krilovom, Žukovskim,Deržavin i nekoliko budućih decembrista.

Usluga

Gnedić Nikolaj Ivanovič brzo je stekao slavu kao odličan pjesnik i prevodilac. Ova slava otvorila je pred njim kuće mnogih visokih i plemenitih osoba Sankt Peterburga, uključujući Olenjina i Stroganova. Zahvaljujući pokroviteljstvu ovih ljudi, pisac je 1811. godine postao član Ruske akademije, a zatim je postavljen na mjesto bibliotekara Carske javne biblioteke, gdje je vodio odjel za grčku književnost..

Uskoro je Gnedič Nikolaj Ivanovič postao blizak prijatelj sa Olenjinom. Spojio ih je zajednički interes za pozorište i antički svijet. Ovo je u velikoj meri promenilo finansijski i službeni položaj pesnika.

U ovim godinama pisac najviše vremena provodi radeći u biblioteci. Do 1819. sastavio je katalog svih knjiga koje su se nalazile u njegovom odjelu i zabilježio ih u poseban list. Osim toga, Gnedić je često držao prezentacije na sastancima biblioteke.

Zbirka knjiga

Gnedić NI je u životu bio naivan i prostodušan. Biografija pisca govori da su mu jedina strast bile književnost i knjige. Prvi mu je pomogao da dobije titulu akademika i čin državnog savjetnika. Što se tiče knjiga, Gnedić je u svojoj ličnoj kolekciji sakupio oko 1250 rijetkih, a ponekad i jedinstvenih tomova. Nakon smrti pesnika, svi su testamentom napustili poltavsku gimnaziju. Nakon revolucije, knjige su završile u poltavskoj biblioteci, a zatim su neke od njih prevezene u Harkov.

BGodine 1826. Gnedić je dobio titulu dopisnog člana Petrogradske akademije nauka. Tokom svog života prevodio je dela Voltera, Šilera, Šekspira.

Bolest i smrt

Gnedić Nikolaj Ivanovič je divan pjesnik i cijenjen od strane njegovih savremenika. Ali nije sve u njegovom životu bilo tako ružičasto. Bolesti koje su počele u djetinjstvu nisu ga napustile. Pisac je nekoliko puta odlazio na liječenje na Kavkaz, poznat po svojim mineralnim vodama. Ali pomoglo je samo neko vrijeme. A 1830. godine, bolesti su se pogoršale s novom snagom, osim toga, dodala im se i upala grla. Liječenje u Moskvi umjetnim mineralnim vodama nije imalo efekta. Uprkos zdravstvenom stanju, pesnik je 1832. uspeo da pripremi i objavi zbirku Pesme.

Godine 1833. pisac se razboli od gripe. Oslabljeno tijelo ne može izdržati novu bolest, a 3. februara 1833. pjesnik umire u 49. godini. Ovim je kratka biografija završena. Gnedić Nikolaj je sahranjen u Sankt Peterburgu na groblju Tihvin. Puškin, Krilov, Vjazemski, Olenjin, Pletnev i druge istaknute književne ličnosti tog vremena ispratili su ga na njegovom poslednjem putovanju.

Kreativnost

U srcu pisčevih tekstova oduvek je bila ideja o nacionalnosti. Gnedić Nikolaj Ivanovič nastojao je prikazati ideal skladne i marljive osobe. Njegov junak je uvijek bio pun strasti i slobodoljubiv. To je izazvalo toliko veliko interesovanje pjesnika za Shakespearea, Ossian i antičku umjetnost općenito.

Homerovi likovi su izgledaliGnedić kao oličenje herojskog naroda i patrijarhalne jednakosti. Njegovo najpoznatije djelo su Ribari, u kojem je pisac spojio ruski folklor sa homerskim stilom. Nije ni čudo što se ova idila smatra najboljom originalnom Gnedičevom kreacijom. Čak je i Puškin, u bilješci uz svoj "Eugene Onegin", citirao retke iz ovog djela, posebno opis bijelih noći Sankt Peterburga.

Među pisčevim delima treba istaći sledeće:

• "The Beauty of Ossian".
• "Hotel".
• "Peruanac na Španac".
• "Prijatelju".
• “Na kovčegu majke.”

Ilijada

Godine 1807. Gnedić Nikolaj Ivanovič preuzeo je prevod Ilijade. Pjesme su pisane heksametrom, što je bilo blisko originalu. Osim toga, to je bio prvi ruski poetski prijevod Homera. Rad je trajao više od 20 godina, a 1829. objavljena je kompletna verzija prijevoda. Rad je imao veliki društveno-kulturni i poetski značaj. Puškin je to nazvao "visokim podvigom."

Sama ideja o prevođenju Gnediću je došla u ranom djetinjstvu, kada je prvi put pročitao Homerovo djelo. Prije njega to su činili mnogi poznati pisci, uključujući Lomonosova i Trediakovskog. Ali nijedan od pokušaja nije bio uspješan. Ovakvo stanje dalo je Gnedićevom prevodu još veću težinu i značaj.

Zanimljive činjenice

Gnedić Nikolaj Ivanovič živio je prilično nevjerovatan život. Kratka biografija pisca može se sastaviti samo iz zanimljivih događaja koji su mu se desili:

• Olenin jednom predstavljenGnedić kao poznati i odličan prevodilac u salonima Velike kneginje Katarine i carice Marije Fjodorovne. Poznanstvo sa vladajućom osobom bilo je presudno za pjesnika. Zahvaljujući njenoj pomoći, piscu je dodeljena doživotna penzija kako bi sve svoje vreme mogao da posveti prevođenju Ilijade.
• Gnedić je prvi objavio pesme još mladog i nepoznatog Puškina.
• Pisac je dobio dva ordena za svoj književni rad - Vladimir IV stepen i Ana II stepen.

Danas ne zna svaki student ko je bio Nikolaj Gnedić i kakav je doprinos dao ruskoj književnosti. Ipak, njegovo ime je sačuvano vekovima, a prevod Ilijade i dalje se smatra neprevaziđenim.