"93", Hugo: sažetak, glavni likovi, analiza. Roman "Devedeset treća godina"

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Nakon objavljivanja čuvenog romana Les Misérables 1862. godine, Viktor Igo je odlučio da napiše još jedno, ništa manje ambiciozno delo. Ova knjiga je nastajala deset godina. Hugo se u romanu "93" dotakao aktuelnih pitanja svog vremena. Sažetak posljednjeg djela velikog francuskog pisca predstavljen je u ovom članku.

Historija stvaranja

Šta je Hugo rekao u romanu "93"? Sažetak rada je predstavljen u nastavku. Međutim, prije nego što pređemo na to, treba reći nekoliko riječi o povijesti pisanja romana. Zasnovan je na važnim istorijskim događajima iz 1793. godine. Međutim, oni su predstavljeni pod autorovim utiskom onoga što se dešavalo u Francuskoj u drugoj polovini devetnaestog veka, odnosno Francusko-pruskog rata i Pariske komune. Tako je u djelu fikcije "Devedeset i treća godina" Victor Hugodijelom je iznio svoje stavove o političkoj situaciji koja se razvila u njegovoj domovini 1870-1871.

Šta se dogodilo dok je pisac dovršavao svoj posljednji istorijski roman? Nakon sklapanja mirovnog ugovora sa Pruskom, počeli su nemiri koji su rezultirali revolucijom i doveli do uspostavljanja samouprave. To je trajalo sedamdeset dva dana. Kao što je već spomenuto, ideja o romanu "Devedeset i treća godina" pala je piscu na pamet deset godina prije gore navedenih događaja. Možda je upravo zbog teške situacije u zemlji stvaranje još jedne tvorevine dugo odlagano. Ideja o romanu, koja u početnoj fazi nije imala jasan obris, konačno je formirana nakon društvenih i političkih prevrata 1870-1872.

Remek-djelo istorijske proze

Kada je riječ o kategoriji kao što su knjige o Velikoj francuskoj revoluciji, prije svega se ne spominje samo djelo patrijarha francuskog romantizma. Alexandre Dumas je jednom pisao o ovim događajima. Njima su svoje radove posvetili mnogi strani i ruski istraživači. Međutim, Hugoova knjiga "93" ima veliku istorijsku i književnu vrijednost. Sažetak ovog rada nije, naravno, samo navođenje važnih političkih događaja koji su poslužili kao materijal za stvaranje radnje. To je ujedno i sažeta priča o sudbinama glavnih likova. Dakle, gdje počinje Hugoova '93?

Sažetak: šuma Sodreyan

Radnja romana odvija se krajem maja 1793. godine. Parisianbataljon, koji je vršio izviđanje u šumi Sodrey, bio je spreman za svako iznenađenje. Uostalom, ova mjesta su stekla tragičnu slavu. Autor je šumu Sodra nazvao najstrašnijim mjestom na svijetu. Jer upravo se ovdje, šest mjeseci prije događaja opisanih u romanu "Devedeset i treća godina", dogodio prvi zločin građanskog rata. Nekada je u šumi Sodreyan bio organiziran prilično miran lov na ptice. U vezi sa političkim dešavanjima u Parizu, sve se promenilo. Roman "Devedeset i treća godina" prikazuje vrijeme kada se na ovim živopisnim mjestima vršio brutalni lov na ljude.

Vojnici i riba u njihovoj pratnji čuli su sumnjivo šuštanje u žbunju. Već su bili spremni za vatru. Međutim, ispostavilo se da se u grmlju kriju žena seljačkog porijekla i njeno troje male djece. Prema ratnim zakonima, nesretna žena je saslušana. Trebalo je saznati kojih političkih uvjerenja se pridržava samohrana majka. Na sva pitanja stranac nije mogao jasno odgovoriti. Vojnici su ipak saznali da je muž Michela Flecharta - a to je bilo ime žene - umro. A koliba u kojoj su živjeli je spaljena. Kao rezultat toga, seljanka se našla u teškoj situaciji. Od tada luta šumom kuda god joj oči pogledaju, ne sluteći koliko je velikoj opasnosti kojoj izlaže sebe i svoju djecu.

Čuvši tužnu priču jedne seljanke, bataljonski narednik po imenu Raduba predložio je da usvoji Rene-Jeana, Gros-Alaina i Georgette.

Corvette Claymore

Pisanje romanaprethodila je duboka studija autora istorije kontrarevolucionarnog pokreta Chouana. Pisac je proučavao niz istorijskih dela. A događaji koji su se odigrali u Parizu u vreme kada je stvarao istorijsko delo uticali su na radnju i slike glavnih likova.

Roman prikazuje Hugov stav prema revolucionarnom pokretu. Pisac je iskreno saosećao sa poraženim komunarima, ali je istovremeno bio kritičan prema njihovim metodama borbe. Ovaj kontradiktorni odnos prema revolucionarnom pokretu uobličio je odnos prema događajima odraženim u romanu "Devedeset treća godina". Heroji Huga su ljudi od akcije. Međutim, oni su odani idealima i žrtvuju svoje živote za viši cilj. Ponekad je cijena takvih žrtava previsoka.

Prvog juna, fregata prerušena u trgovački brod isplovljava uz obalu Engleske. U stvari, na Claymoreu je veoma važan putnik. Autor ga opisuje ovako: "visok starac, obučen u seljačko ruho, ali ima držanje princa." Fregata gine u borbi sa francuskom eskadrilom. Za sve je kriv topnik, koji je, po naredbi čovjeka obučenog u jednostavnu seljačku odjeću, potom strijeljan. Veličanstveni starac, spašen od strane rojalista, budući je vođa buntovne Vandeje. Međutim, jedan od mornara - mladić po imenu Galmalo - odlučuje se osvetiti starcu što je ubio topnika. Na kraju krajeva, on mu je bio brat. Međutim, Galmalo odbija na vrijeme počiniti ovo ubistvo.

Marquis de Lantenac

Ovo jeime misterioznog starca koji je čudom pobegao dok je putovao na fregati. Na kopnu saznaje vijesti o uništenom republikanskom odredu. Lantenac naređuje pogubljenje svih zarobljenika. Međutim, on ne pravi izuzetak ni za dvije žene. Naređuje da uzme troje djece za koje je obaviješten, a da nema jasnog plana za njihovu buduću sudbinu. U međuvremenu se ispostavilo da je jedna od žena živa: pogođena je samo kroz ključnu kost.

Revolucionarni duh

U Parizu vlada atmosfera borbe. Hugo opisuje francusku prijestonicu kao grad u kojem se čak i djeca herojski smiješe. Ovdje sve diše revolucijom. Među propovjednicima ovih dana ističe se svećenik Cimourdain. On je žestok i hladnokrvan. Nakon što je izbila revolucija, Cimourdain se odrekao svog dostojanstva i svoj život posvetio oslobodilačkom pokretu. Ovaj čovjek, kojeg Robespierre cijeni, kasnije postaje komesar Vandejske konvencije.

Prvih dana jula, usamljeni putnik se zaustavlja u blizini grada Dole, u jednoj od gostionica. Od vlasnika gostionice, ovaj čovjek, za kojeg se kasnije ispostavi da je nitko drugi do Cimourdain, saznaje za bitke koje se odvijaju u blizini. Gauvin i markiz de Lantenac se bore. Štaviše, bitke ne bi mogle biti tako krvave, da nije čin vođe rojalista. Lantenac je navodno naredio da se žena pogubi, a njena djeca se nalaze negdje u tvrđavi. Cimourdain odlazi na bojno polje, gdje umalo ne umire od mača, čiji je udarac namijenjen Gauvinu. Ovaj mladić je potomak plemićke porodice. Cimourdain ga poznaje od djetinjstva.

Teror i milosrđe

Govin je jednom bio Cimourdainov učenik. Osim toga, on je jedina osoba prema kojoj ovaj sredovečni i okrutni muškarac oseća naklonost. I Cimourdain i Gauvin sanjaju o trijumfu Republike. Međutim, prvi smatra da je jedini način da se postigne cilj teror. Drugi više voli da bude vođen milošću. Gauvin je, međutim, u odnosu na Lantenca vrlo beskompromisno raspoložen. Spreman je uništiti markiza po svaku cijenu.

Djeca Michela Flecharda

Lantenac je osuđen na propast. Kako bi spasio svoj život, koristi djecu seljanke Flechar kao taoce. Ali činjenica je da u dvorcu u kojem se krije Lantenac postoji podzemni izlaz. Rojalisti oslobađaju svog vođu, a on, prije nego što napusti sklonište, zapali vatru, osuđujući djecu na sigurnu smrt. Međutim, u posljednjem trenutku, Lantenac se, čuvši majčin plač, vraća i spašava svoje male zatvorenike.

Izvršenje

Gowen je lik koji personificira pravdu i milost. I tako oslobađa Lantenca. Republika, prema Govinu, ne bi trebalo da se ukalja ubistvom osobe koja se žrtvovala. Za velikodušan čin, mladi komandant je osuđen na smrt. Okrutnu kaznu donosi niko drugi do Cimourdain. Ali čim Gauvin izgubi glavu od udarca giljotinom, bivši svećenik izvrši samoubistvo. Sa tako tragičnim ishodom, Hugo je završio devedeset treću godinu.

Analiza

Ovaj komad istorije svedočiautorov kontradiktorni stav prema revoluciji u najširem smislu te riječi. Roman je nastao tokom događaja Pariske komune i nije mogao da ne postane odgovor na situaciju koja se razvila u francuskoj prestonici 1871-1872. Pisac je opjevao značenje revolucije koja je zahvatila ne samo njegovu domovinu, već i cijeli svijet. Ali u isto vrijeme, autor je ostao vjeran svojoj prethodnoj ideji, prema kojoj se društvo može promijeniti na bolje samo kao rezultat ponovnog rođenja unutrašnjeg svijeta osobe. Nije slučajno da u romanu postoji opozicija slika kao što su Cimourdain i Gauvin. Teror i milosrđe su karakteristike revolucionarnog pokreta, prema Hugu.

"Devedeset treća godina": recenzije

Jedan od književnih kritičara nazvao je ovo stvaralaštvo širokim umjetničkim platnom, koje prikazuje najveće događaje s kraja devetnaestog stoljeća. Naravno, kritičari sovjetskog doba su u Hugovom romanu vidjeli ono što je cenzura zahtijevala, naime: borbu radnih ljudi Pariza, veličanje revolucionara i ljute napade na emigrantske plemiće. Zapravo, roman o kojem se govori u ovom članku nije samo najveće djelo klasične proze, već i Hugovo najkontroverznije djelo.

Kreativnost francuskog pisca visoko su cenili geniji ruske književnosti Tolstoj i Dostojevski. Najpoznatije djelo izvan Francuske je Les Misérables. Međutim, esej, posvećen kontradiktornom duhu revolucije, takođe nije prošao nezapaženo od strane čitalaca. Ovaj roman, premafanovi Viktora Igoa, najbolje je delo istorijske proze devetnaestog veka.

Prevod sa francuskog na ruski je prvi put napravljen krajem devetnaestog veka. Revolucionarne ideje, kao što znate, okupirale su umove studenata i intelektualaca u to vrijeme. Međutim, ova tema je uvijek relevantna. Nakon više od stotinu godina, interesovanje za roman nije jenjalo. Do danas, najbolji prevod sa francuskog na ruski, prema čitaocima i kritičarima, pripada Nadeždi Žarkovoj.

Pogubne posljedice revolucije su važan dio ruske istorije. Zato je veliki roman Viktora Igoa danas popularan kod čitalaca u našoj zemlji.