Priča-priča "Zlatni lonac", Hoffmann: sažetak, radnja, likovi

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Svaka nacija ima svoje bajke. Slobodno prepliću fikciju sa stvarnim istorijskim događajima, a svojevrsna su enciklopedija tradicije i svakodnevnice različitih zemalja. Narodne priče postoje u usmenoj formi vekovima, dok su se autorske priče pojavljivale tek razvojem štamparstva. Priče njemačkih pisaca Gesnera, Wielanda, Getea, Hauffa i Brentana bile su plodno tlo za razvoj romantizma u Njemačkoj. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće glasno je zvučalo ime braće Grimm, koji su u svojim djelima stvorili zadivljujući, magični svijet. Ali jedna od najpoznatijih bajki bila je Zlatni lonac (Hoffmann). Kratak sažetak ovog rada omogućit će vam da se upoznate sa nekim karakteristikama njemačkog romantizma, koji je imao ogroman uticaj na dalji razvoj umjetnosti.

Romantizam: porijeklo

Njemački romantizam jedan je od najzanimljivijih i najplodnijih perioda u umjetnosti. Počelo je u književnosti, dajući snažan poticaj svim drugim oblicima umjetnosti. kraj nemačke18. - rani 19. vijek nije ličio na magičnu, poetsku zemlju. Ali građanski život, jednostavan i prilično primitivan, pokazao se, začudo, najplodnijim tlom za rađanje najproduhovljenijeg pravca u kulturi. Ernst Theodor Amadeus Hoffmann otvorio mu je vrata. Lik pomahnitalog Kapellmeister-a Kreislera, koji je on stvorio, postao je glasnik novog heroja, preplavljenog osjećajima samo u najvećem stepenu, uronjenog u svoj unutrašnji svijet više nego u stvarni. Hofman takođe poseduje neverovatno delo "Zlatni lonac". Ovo je jedan od vrhunaca nemačke književnosti i prava enciklopedija romantizma.

Historija stvaranja

Bajku "Zlatni lonac" napisao je Hoffmann 1814. godine u Drezdenu. Granate su eksplodirale ispred prozora i zviždali su meci Napoleonove vojske, a za stolom pisca rođen je nevjerovatan svijet ispunjen čudima i magičnim likovima. Hoffmann je upravo doživio težak šok kada su roditelji udali njegovu voljenu Juliju Mark za bogatog biznismena. Pisac se ponovo suočio sa vulgarnim racionalizmom filistara. Idealan svijet u kojem vlada harmonija svih stvari - za tim je žudio E. Hoffmann. "Zlatni lonac" je pokušaj da se izmisli takav svijet i nastani se u njemu barem u mašti.

Geografske koordinate

Neverovatna karakteristika "Zlatnog lonca" je da je scenografija za ovu bajku zasnovana na stvarnom gradu. Heroji šetaju Zamkovom ulicom, zaobilazeći Linkovo kupalište. Ići krozCrna i jezerska kapija. Čuda se dešavaju na pravim svečanostima na dan Vaznesenja. Heroji se voze čamcem, dame Osters dolaze u posjetu svojoj prijateljici Veronici. Matičar Geerbrand priča svoju fantastičnu priču o ljubavi Lilije i Fosfora, pijući punč navečer kod reditelja Paulmana, a niko nije ni obrvom podigao. Hoffmann tako blisko isprepliće izmišljeni svijet sa stvarnim da je granica između njih gotovo potpuno izbrisana.

"Zlatni lonac" (Hoffmann). Sažetak: početak nevjerovatne avanture

Na dan Uznesenja, oko tri sata popodne, student Anselm korača pločnikom. Nakon što je prošao kroz Crnu kapiju, slučajno sruši korpu prodavača jabuka i, kako bi se nekako iskupio, daje joj svoj posljednji novac. Starica, međutim, nezadovoljna nadoknadom, izlije na Anselma čitav niz psovki i psovki, od kojih on hvata samo ono što prijeti da bude pod staklom. Utučen, mladić počinje besciljno lutati gradom kada odjednom čuje lagano šuštanje bazge. Zavirivši u lišće, Anselm je zaključio da vidi tri divne zlatne zmije kako se uvijaju u granama i šapuću nešto misteriozno. Jedna od zmija približava mu svoju gracioznu glavu i pažljivo ga gleda u oči. Anselm se divlje oduševi i počne razgovarati s njima, što privlači zbunjene poglede prolaznika. Razgovor prekidaju matičar Geerbrand i direktor Paulman sa svojim kćerkama. Vidjevši da je Anselm malo poludio, odluče da je poludioneverovatno siromaštvo i loša sreća. Mladiću nude da uveče dođe kod direktora. Na ovom prijemu, nesretni student dobija ponudu od arhiviste Lindgorsta da stupi u njegovu službu kao kaligraf. Shvativši da ne može računati na ništa bolje, Anselm prihvata ponudu.

Ovaj početni dio sadrži glavni sukob između duše koja traži čuda (Anselm) i svjetovnog, zaokupljenog svakodnevnom svijesti („Drezdenski likovi“), koji čini osnovu dramaturgije priče „Zlatni lonac“” (Hoffmann). Slijedi sažetak daljnjih Anselmovih avantura.

Magic House

Čuda su počela čim se Anselm približio kući arhivara. Klecalo se odjednom pretvorilo u lice starice čiju je korpu prevrnuo mladić. Ispostavilo se da je užad zvona bijela zmija i Anselm je ponovo čuo proročke riječi starice. U užasu, mladić je pobegao iz čudne kuće, a nikakvo ubeđivanje nije ga ubedilo da ponovo poseti ovo mesto. Kako bi uspostavio kontakt između arhiviste i Anselma, matičar Geerbrand ih je oboje pozvao u kafić, gdje je ispričao mitsku ljubavnu priču Ljiljana i Fosfora. Ispostavilo se da je ova Lilia Lindgorstova pra-pra-pra-prabaka, a njegovim venama teče kraljevska krv. Osim toga, rekao je da su zlatne zmije koje su toliko osvojile mladića njegove kćeri. Ovo je konačno uvjerilo Anselma da mora ponovo okušati sreću u kući arhivara.

Posjeta gatari

Kćerka matičara Geerbranda, zamišljajući toAnselm može postati dvorski savjetnik, uvjeriti se da je zaljubljena i krenuti da se uda za njega. Naravno, otišla je gatari, koja joj je rekla da je Anselm u liku arhivara kontaktirao sa zlim silama, zaljubio se u njegovu kćer - zelenu zmiju - i da nikada neće postati savjetnik. Kako bi nekako utješila nesretnu djevojku, čarobnica je obećala da će joj pomoći tako što će napraviti čarobno ogledalo kroz koje bi Veronika mogla začarati Anselma sebi i spasiti ga od zlog starca. U stvari, postojala je dugogodišnja svađa između gatare i arhiviste, pa je čarobnica htela da se obračuna sa svojim neprijateljem.

Magic ink

Lindhorst je, zauzvrat, dao Anselmu i magični artefakt - dao mu je bocu sa misterioznom crnom masom, kojom je mladić trebao da prepiše slova iz knjige. Anselmu su svakim danom simboli postajali sve razumljiviji, ubrzo mu se počelo činiti da ovaj tekst zna već duže vrijeme. Jednog od radnih dana ukazala mu se Serpentina - zmija u koju se Anselm nesvjesno zaljubio. Rekla je da njen otac potiče iz plemena Salamander. Zbog ljubavi prema zelenoj zmiji, protjeran je iz magične zemlje Atlantide i osuđen da ostane u ljudskom obliku dok neko ne čuje pjevanje njegove tri kćeri i zaljubi se u njih. Kao miraz im je obećan zlatni lonac. Kada se zaruči, iz njega će izrasti ljiljan, a ko bude mogao da nauči da razume njen jezik, otvoriće vrata Atlantide sebi i Salamanderu.

Kada je Serpentina nestala, dajući Anselmu gorući poljubac za rastanak, mladićpogledao slova koja je prepisivao i shvatio da se u njima nalazi sve što je zmija rekla.

Sretan kraj

Neko vrijeme je Veronikino magično ogledalo djelovalo na Anselma. Zaboravio je Serpetinu i počeo da sanja Paulmanovu kćer. Došavši u kuću arhivara, ustanovio je da je prestao da opaža svet čuda, da su se slova, koja je donedavno s lakoćom čitao, ponovo pretvorila u nerazumljive žvrgole. Nakon što je kapao mastilo na pergament, mladić je zatvoren u staklenu teglu kao kaznu za svoj previd. Osvrćući se oko sebe, vidio je još nekoliko istih limenki sa mladim ljudima. Samo oni uopšte nisu shvatili da su u zarobljeništvu, rugajući se Anselmovoj patnji.

Odjednom se iz lonca za kafu čulo gunđanje i mladić je u njemu prepoznao glas ozloglašene starice. Obećala je da će ga spasiti ako se oženi Veronikom. Anselm je ljutito odbio, a vještica je pokušala pobjeći sa zlatnim loncem. Ali tada joj je put prepriječio strašni Salamander. Između njih se dogodila bitka: Lindgorst je pobijedila, čarolija ogledala pala je sa Anselma, a čarobnica se pretvorila u gadnu cveklu.

Svi pokušaji Veronike da veže Anselma za sebe završili su neuspjehom, ali djevojka nije dugo klonula duhom. Konrektor Paulman, koji je postavljen za dvorskog savjetnika, pružio joj je ruku i srce, a ona je rado dala svoj pristanak. Anselm i Serpentina su srećno vereni i pronalaze večno blaženstvo u Atlantidi.

"Zlatni lonac", Hoffmann. Heroji

Oduševljeni student Anselm nema sreće u stvarnom životu. Nenema sumnje da se Ernst Theodor Amadeus Hoffmann povezuje s njim. Mladić strastveno želi da nađe svoje mjesto u društvenoj hijerarhiji, ali nailazi na grub, nemaštovit svijet građanstva, odnosno građanstva. Njegova nedosljednost sa stvarnošću jasno se pokazuje na samom početku priče, kada prevrne korpu prodavača jabuka. Moćni ljudi, čvrsto stojeći na zemlji, ismijavaju ga, a on oštro osjeća svoju isključenost iz njihovog svijeta. Ali čim se zaposli kod arhiviste Lindhorsta, njegov život se odmah popravlja. U svojoj kući on se nađe u magičnoj stvarnosti i zaljubi se u zlatnu zmiju - najmlađu ćerku arhiviste Serpentine. Sada je smisao njegovog postojanja želja da osvoji njenu ljubav i poverenje. U liku Serpentine, Hoffmann je utjelovio idealnu voljenu - neuhvatljivu, neuhvatljivu i fantastično lijepu.

Čarobni svijet Salamandera je u suprotnosti sa likovima iz "Drezdena": režiserom Paulmanom, Veronikom, matičarem Geerbrandom. Oni su potpuno lišeni sposobnosti da promatraju čuda, smatrajući vjerovanje u njih manifestacijom mentalne bolesti. Samo Veronika, zaljubljena u Anselma, ponekad otvori veo nad fantastičnim svijetom. Ali ona gubi tu prijemčivost čim se na horizontu pojavi sudski savjetnik sa ponudom za brak.

Karakteristike žanra

"Priča iz novih vremena" - to je ime koje je sam Hoffmann pretpostavio za svoju priču "Zlatni lonac". Analiza karakteristikaovog djela, provedenog u nekoliko studija, otežava precizno određivanje žanra u kojem je napisano: zaplet kronike nam omogućava da ga pripišemo priči, obilje magije - bajci, mali volumen - na kratku priču. Paralelno postoje pravi grad Drezden, sa svojom dominacijom filisterstva i pragmatizma, i fantastična zemlja Atlantida, u koju je pristup dostupan samo ljudima sa povećanom osjetljivošću. Dakle, Hoffmann potvrđuje princip dva svijeta. Zamućenost formi i dvojnost općenito bili su karakteristični za romantična djela. Crpeći inspiraciju iz prošlosti, romantičari su okrenuli svoje čeznutljive oči ka budućnosti, nadajući se da će u takvom jedinstvu pronaći najbolji od svih svjetova.

Hoffmann u Rusiji

Prvi prevod iz nemačke Hofmannove bajke "Zlatni lonac" objavljen je u Rusiji 20-ih godina 19. veka i odmah je privukao pažnju sve misleće inteligencije. Belinski je napisao da se proza njemačkog pisca suprotstavlja vulgarnoj svakodnevici i racionalnoj jasnoći. Hercen je svoj prvi članak posvetio eseju o životu i radu Hoffmanna. U biblioteci A. S. Puškina bila je kompletna zbirka Hofmanovih dela. Prevod sa njemačkog je napravljen na francuski - prema tadašnjoj tradiciji, ovom jeziku treba dati prednost u odnosu na ruski. Začudo, njemački pisac je bio mnogo popularniji u Rusiji nego u svojoj domovini.

Atlantida je mitska zemlja u kojoj je ostvaren nedostižni u stvarnosti sklad svih stvari. Na takvom mjestu student Anselm nastoji doći u bajci „Zlatni lonac“(Hoffmann). Kratak sažetak njegovih avantura, nažalost, ne može dopustiti da se uživa ni u najmanjim zapletima radnje, ni u svim zadivljujućim čudima koja mu je Hoffmannova fantazija rasipala na putu, ni u profinjenom stilu pripovijedanja svojstvenom samo njemačkom romantizmu. Ovaj članak je namijenjen samo da probudi vaše interesovanje za rad velikog muzičara, pisca, umjetnika i advokata.