Pun: primjer. Igra reči na ruskom. Značenje riječi "pun"

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Ruski jezik je višestruk. To znači da se, poput poludragog kamena pod sunčevim zracima, neke riječi u njemu mogu "poigrati" novim, neočekivanim nijansama značenja. Jedno od književnih sredstava koje otkrivaju bogatstvo jezika, njegov kreativni potencijal je igra riječi. Primjeri ovog zanimljivog i jedinstvenog fenomena će biti prikazani u ovom članku.

Etimologija

Značenje riječi "pun riječi" još uvijek izaziva živu debatu. Postojale su različite opcije za označavanje ovog koncepta: calembourg, calambour. Vjerovatno dolazi od njemačke riječi Kalauer, čije porijeklo također postavlja pitanja. Postoji nekoliko historijskih anegdota koje povezuju porijeklo riječi "pun" s različitim povijesnim stvarnostima i ličnostima:

• Prema jednoj verziji, Weigand von Theben, pastor poznat po svojim duhovitim šalama, jednom je živio u njemačkom gradu Kalembergu.
• Prema drugoj teoriji, književni uređaj je dobio ime po grofu Kalanberu (Kalemberg), koji je živio za vrijeme vladavine Luja XIV u Parizu.
• Postoji i pretpostavka da leksema "pun" potiče od italijanskog izraza "calamo burlare", što znači "šaliti se olovkom".

Definicija

Kambula je književna naprava namijenjena komičnom efektu. To se postiže upotrebom u jednom kontekstu:

• različita značenja jedne riječi, na primjer: Materija je beskonačna, ali uvijek nije dovoljna za nečije pantalone. (G. Malkin);
• slično zvuče fraze i riječi koje imaju različita značenja, na primjer: Odrasti do sto godina / mi smo bez starosti (V. Mayakovsky).

Ova definicija zahtijeva nekoliko pojašnjenja.

Prvo, ponekad se zasniva ne na zvuku, već na semantičkoj sličnosti riječi igre riječi. Primjer je fraza koju je skovao A. Knyshev: "Sve je u kući bilo pokradeno, čak je i zrak bio nekako ustajao."

Drugo, ova tehnika ne podrazumijeva uvijek komični efekat. Ponekad se koristi za stvaranje satirične i tragične boje teksta. Primjeri igre riječi na ruskom, sastavljene za sličnu svrhu:

Jeste li

Ne zavijajte od hladnoće

Zajedno u zemunici?

I niste pali od umora?

Zar nisi spavao pun na toploj strvini? (V. Hlebnikov).

Ili:

Mislila sam da je prijatelj, A on je samo prezreno stvorenje (N. Glazkov).

Cesura kulture

Pun se koristi u svakom trenutku kako bi se zaobišla postojeća cenzura i izrazila značenja koja su pod najstrožom zabranom. Postoje četiri varijante ove upotrebe književnog sredstva.

1. Pun sugeriše dvosmislenost. Ponekad je jedno od ovih značenja nepristojno. Autor prigodnog izraza kao da se krije iza duhovite kombinacije riječi, govoreći: "A gdje sam ja? Ovako funkcionira naš jezik!"
2. Poučne izreke izašle su iz mode nakon 18. stoljeća. Kako bi se prikrio didaktički ton, u naše vrijeme često se koriste veseli aforizmi. I tu je igra riječi od neprocjenjive pomoći. Primjer duhovite i poučne fraze su riječi koje je skovao N. Glazkov: Zločince privlači i dobro, ali, nažalost, tuđe. Stara zapovijed "Ne kradi" ovdje poprima moderan zaokret.
3. Ponekad igra riječi prikriva trivijalnu, zajebanu istinu. Na primjer, u jednom starom vicu, izmišljenom u periodu stagnacije, na nov način je predstavljena ideja da se u inostranstvu bolje živi nego u SSSR-u. Stranac pita ljude koji stoje u redu šta prodaju. A oni mu odgovaraju: "bacili su cipele." Nakon pažljivog pregleda robe, stanovnik druge zemlje se slaže: "I mi je bacamo."
4. Književni uređaj koji razmatramo ponekad nam omogućava da izrazimo čudne, ponekad apsurdne misli: Zora je kao marljiv student: uči svako jutro (magazin"Satyricon").

Vrste igre riječi

Igre riječi se uvijek baziraju na "igri riječi", sličnoj po zvuku ili značenju. Stoga je prirodno podijeliti metode stvaranja ovog književnog sredstva u tri velike grupe prema prirodi semantičkih veza između korištenih jezičnih jedinica. Uobičajeno se mogu nazvati: "komšije", "maska" i "porodica".

1. "Neighbours". Autor se ograničava na uobičajeno sažimanje značenja suglasničkih riječi. Ovo stvara najprimitivniju igru riječi. Pjesme D. Minaeva su dobar primjer: Na pikniku, u hladovini smreke / Više smo pili nego jeli.
2. "Maska". Riječi i izrazi u takvim igrama riječi sukobljavaju se u svom najpolarnijem značenju: dobro sam savladao osjećaj lakta koji mi je bio gurnut pod rebra (V. Vysotsky). Iznenadnost kojom je maska uklonjena sa prvobitnog značenja daje najveći komični efekat: volio je i patio. Voleo je novac i patio od nedostatka (E. Petrov, I. Ilf).
3. "Porodica". Ovo je vrsta književnog sredstva koje kombinuje karakteristike dve gore navedene grupe. Ovdje se značenja riječi oštro sudaraju, ali drugo, skriveno značenje, uopće ne poništava prvo. Ruske igre reči koje pripadaju ovoj vrsti su veoma raznovrsne. Na primjer: I u neletećem vremenu, možete letjeti van službe (Krotki Emil); Izvlačimo spotove i klijente iz sebe (Najava. Magazin "Satyricon").

Mehanizam djelovanja

Probajteanalizirati bogatstvo nijansi semantičkog značenja u igri riječi težak je zadatak, ali vrlo zanimljiv. Uzmimo najjednostavniji primjer. Fraza: "Bila je uvijena kao ovca, a jednako razvijena" pripada Emilu Krotkoyu. Sagledavajući to, osoba se prvi put susreće sa iskrenom kontradikcijom, nalazi se u fazi "komičnog šoka" od kombinacije riječi "svijen" i "razvijen" u jednoj rečenici. Tada shvata da druga leksema, za razliku od prve, ne označava stanje frizure, već veoma nizak nivo inteligencije predstavljenog subjekta. Na kraju, osoba koja se opisuje u umu osobe je diskreditovana, a ona sama doživljava zadovoljstvo od činjenice da je lišena ovog nedostatka.

Kazalo i homonimi

Obično se homonimi, odnosno riječi slične po zvuku, ali različite po značenju, rijetko nalaze u istom kontekstu. Igra riječi je primjer interakcije ovog jezičkog fenomena unutar jednog iskaza. Prema zgodnom izrazu A. Ščerbine, u ovom književnom sredstvu homonimi se „sudaraju frontalno” i uvek je zanimljivo koje će značenje „pobediti”. U igrama riječi - "maskama" ova borba je najzanimljivija. Uostalom, jedno od prikazanih značenja potpuno uništava drugo. Na primjer: Automobil je sastavljen … u torbi i donio ga drugi ljudi (Zhvanetsky Mikhail). Ili: Kadrovi odlučuju o svemu, ali bez nas (Malkin Gennady).

Vrste homonima koji se koriste u igrama riječi

Svjetlucava igra riječi koristi različite vrste homonima.

Punahomonimi. Kada se koriste, često se javlja vrlo duhovita igra riječi. Primjer: Ples je trvenje dvaju spolova protiv trećeg.

Homophones (reči koje zvuče isto, ali se pišu drugačije). U jednom od licejskih epigrama ima ovakvih stihova: Svi kažu: On je W alter Scott / Ali ja, pjesnik, nisam licemjeran: / Slažem se, on je samo stoka / Ali ja ne vjerujem da je W alter Scott

Homographs (riječi sa istim pravopisom, ali različitim naglaskom). Na primjer:

Ne može biti

Pouzdano lemljenje, Sve dok postoji

Racije i obroci (V. Orlov).

Homoforms (riječi koje se podudaraju samo u nekim oblicima). Takvi slučajevi su prilično česti u šalama: S prozora je bilo bure. Stirlitz je pucao. Njuška je nestala (riječi "udarac" i "njuška").

Homonimija fraza. Na primjer: Područje rime je moj element, / I lako pišem poeziju (Dmitrij Minaev).

Speech beat

Polisemija riječi korištenih u igri riječi može stvoriti neugodne situacije. Nije uzalud što su govornici ponekad prisiljeni da se izvinjavaju zbog nenamjerne igre riječi. Postoji nekoliko slučajeva kada dođe do neprikladne "igra riječi".

1. Ponekad su povezani sa individualnim karakteristikama sagovornika. Slažete se da je vrlo netaktično ponuditi pokvarenoj osobi da razgovara licem u lice, a hromoj osobi reći da je hrom u nekoj oblasti znanja. Postoji dosadna igra reči. Šala o ovome može uvrijediti slušaoca.
2. Dešava se dosadna i neprikladna igra riječiproizilazi iz prirode situacije, njene drame ili tragedije. Na primjer, fraza "Zemljotres u Jermeniji šokirao je sve sovjetske ljude" ovih dana izgleda bogohulno.

Nesvjesne igre riječi u kreativnosti

Ponekad, neutralni izrazi mogu biti zabranjeni zbog podmukle dvosmislenosti. Nesvjesna igra riječi može stvoriti neugodnu situaciju. O tome svjedoče primjeri iz literature. A. Kruchenykh je, na primjer, tvrdio da fraza: "I tvoj korak je otežao zemlju" (Bryusov) gubi svu svoju dramatičnost zbog činjenice da se u njoj čuje riječ "magarac"..

U Nabokovljevom romanu "Dar" Konstantin Fedorovič (pjesnik) odbacuje blistavu rečenicu u svojoj glavi: "za čisti i krilati dar". Po njegovom mišljenju, asocijacije na "krila" i "oklop" koje se nehotice javljaju pri slušanju ove fraze su neprikladne. Takva je neumorna skrupuloznost nekih poznavalaca ruskog jezika.

Forma i sadržaj

Govornici postavljaju određene zahtjeve prema jeziku. Jedna od njih je korespondencija forme i sadržaja. Ljudi vjeruju da različita značenja treba da budu obučena u različite jezičke forme. Zato dvosmislenost fraza i riječi izaziva paradoksalan učinak u čovjekovu umu i pretvara se za njega u jedan od oblika uzbudljive mentalne igre. Na primjer, govornike uvijek zabavlja činjenica da minimalne promjene lekseme potpuno iskrivljuju njeno izvorno značenje. Igre riječi su uvijek popularne. Evo nekih od njihnjih: spomenik prvotiskaru i spomenik prvotiskaru (I. Ilf); štabni kapetan i kapetan rakije (A. Čehov). Ovakvi zabavni eksperimenti daju poznatim izrazima potpuno novo značenje.

Glavni autori

Pun na ruskom se često koristio za stvaranje satiričnog i komičnog efekta. Priznati majstori ove umetnosti su Dmitrij Minajev (u 19. veku) i Emil Krotkij (sovjetsko doba). Među igrama riječi potonjeg ima pravih remek-djela. Na primjer, u jednom od njih igra se na tautologiju stare ruske poslovice: "Učenje je svjetlo, nenaučeno je tama". U drugom, on prikladno karakteriše narcizam, koji se graniči sa megalomanijom, nekih književnih ličnosti: „Pesnik je familijarno potapšao Kavkaz po kičmi“. U trećem je ironičan u vezi sa stanjem u kojem se ljudi nalaze pod uticajem prvih toplih sunčevih zraka: "Proleće će izluditi svakoga. Led - i krenuo je." Priznati majstor igre reči bio je Kozma Prutkov. Njegovi duhoviti aforizmi su još uvijek svježi i relevantni: "Lakše je držati uzde u svojim rukama nego uzde vlade."

Istorija ruske igre reči

Igranje riječima nije bila takva rijetkost čak ni u Drevnoj Rusiji. U rukopisnoj zbirci ruskih poslovica, koju je u 18. veku stvorio P. Simone, nalazi se nekoliko kalambura. Evo jednog od njih: "Kod Filija su pili, ali su Filija tukli."

Ova književna naprava postala je moderna u drugoj polovini 19. stoljeća. Na primjer, igre riječi i šale o nosu u Rusiji ovoperioda bili toliko brojni da istraživač VV Vinogradov u svojoj "Naturalističkoj groteski" govori o "nozološkoj" književnosti. Štaviše, danas se aktivno koriste izrazi "otići s nosom", "voditi za nos", "okačiti nos".

Primjeri kalambura na ruskom pokazuju da su se odlikovale tematskim bogatstvom i raznolikošću. Zauzeo je važno mesto u delu Čehova, Burenjina, S altikova-Ščedrina, Leskova, Puškina.

Talentovani komičari pojavili su se tokom "srebrnog doba ruske književnosti". Autori časopisa Satyricon - Teffi, Orsher, Dymov, Averchenko - često su koristili igre riječi kako bi stvorili komični efekat u svojim radovima.

Nakon revolucije, ovo književno sredstvo nalazimo u delima Zahodera, Visotskog, Kniševa, Majakovskog, Meeka, Glazkova, Krivina, Ilfa, Petrova i drugih pisaca. Osim toga, većina izmišljenih viceva sadrži "kvasac".

Duhoviti i talentovani igra riječi može se uzdići do velike filozofske generalizacije i natjerati ljude da razmišljaju o smislu života. Korištenje ove književne tehnike je prava umjetnost, koja će svima biti korisna i uzbudljiva.