Istorija i sažetak: Nilsovo putovanje s divljim guskama

2024 Autor: Leah Sherlock | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 05:29

Ovu priču mnogi pamte iz ranog djetinjstva. "Nielsovo divno putovanje sa divljim guskama" za mnoge je prva knjiga koja se noću čita do rupa, sklupčana pod ćebetom sa baterijskom lampom. Ali niste znali da čitate udžbenik.

Geografska priča

Zaista, u svojoj punoj verziji, bajka koju je napisao Lagerlöf Selma, "Nielsovo putovanje s divljim guskama", je udžbenik o geografiji Švedske. Krajem devetnaestog vijeka, jedan od vođa švedskog školskog sistema, Alfred Dahlin, ponudio je Selmi posao na projektu u kojem su učestvovali pisci i pedagozi. Projekat je uključivao kreiranje serije knjiga koje su na fascinantan način predstavile znanje i ubrzo je implementiran. Selmina knjiga je prva izašla i bila je namijenjena prvacima koji su tada u školu pošli sa devet godina. Objavljeno 1906. godine, djelo je brzo postalo najčitanije u Skandinaviji i njegov autorNešto kasnije dobila je Nobelovu nagradu za doprinos književnosti. Svako švedsko dijete dobro zna njegov sažetak. "Nielsovo putovanje s divljim guskama" jedna je od najpopularnijih knjiga za djecu na svijetu. U Švedskoj je podignut čak i mali spomenik Nilsu.

Prepričavanje ili prepričavanje?

U Rusiji je knjiga poznata uglavnom po besplatnom aranžmanu koji su 1940. napisale Zoya Zadunaiskaya i Alexandra Lyubarskaya. Ovo je jedan od brojnih slučajeva tipičnih za dječiju književnost vremena SSSR-a, kada su strana djela, već pisana za dječiju publiku, prevodioci dodatno prilagođavali. Slična situacija se dogodila i sa "Pinokiom", "Zemljom Oza" i drugim poznatim djelima u inostranstvu. Prevodioci su smanjili 700 stranica originalnog teksta na nešto više od stotinu, a uspjeli su dodati nekoliko epizoda i likova od sebe. Priča je značajno izrezana, ostavljajući samo nekoliko zabavnih epizoda; od geografskih i zavičajnih podataka nije ostao ni trag. Naravno, radi se o previše specifičnom znanju koje nije nimalo interesantno za malu djecu sasvim druge zemlje. Ali zašto je bilo potrebno promijeniti kraj bajke potpuno je neshvatljivo … Ispostavilo se da je to gotovo sažetak. Pokazalo se da je "Nielsovo putovanje s divljim guskama" uvelike pojednostavljeno. No, na kraju su prevodioci smislili odličnu fascinantnu priču, koju svakako treba pokloniti djeci, već od pete do šeste godine.

Drugi prijevodi

Postoje i drugi prijevodi, mnogo manje poznati - prevodioci rade na Nilsovoj historiji od 1906. godine. Aleksandar Blok, pesnik srebrnog doba, pročitao je jedan od ovih prevoda i bio je veoma zadovoljan knjigom. Ali prvi prijevodi su napravljeni sa njemačkog jezika, što ne poštuje proces prevođenja s početka stoljeća. Potpuni prijevod sa švedskog je napisao Ludmila Braude tek 1975. godine.

Više o knjizi

Ruska deca, a i odrasli, znaju knjigu o divnom putovanju u Laplanidiju gotovo isključivo iz prepričavanja Ljubarske i Zadunajske. Upravo se ova opcija proučava (ako je uopće) u školama i na policama knjižara. Dakle, vrijedi ovdje dati njegov sažetak. "Nielsova putovanja s divljim guskama" je vrlo zabavno štivo, a sažetak ovdje nije dovoljan.

Sadržaj

Nasilnik Nils Holgersson, porijeklom iz malog švedskog sela, živio je za sebe, nije tugovao - zadirkivao je guske, gađao životinje kamenjem, uništavao ptičja gnijezda, a sve njegove šale ostale su nekažnjene. Ali samo za sada - jednom se Niels neuspješno našalio sa smiješnim malim čovjekom, a on se pokazao moćnim šumskim patuljkom i odlučio je dječaku naučiti dobru lekciju. Patuljak je Nielsa pretvorio u istu bebu kao i on, čak i malo manju. I za dječaka su počeli mračni dani. Očima nije mogao izgledati poznato, plašio se svakog mišjeg šuštanja, kokoši su ga kljucale, ibilo je teško zamisliti strašniju mačku od zvijeri.

Isti dan, jato divljih gusaka, predvođeno starim Akkom Kebnekaiseom, proletjelo je pored kuće u kojoj je nesretni čovjek bio zatvoren. Jedan od dokonih ljubimaca, guska Martin, ne mogavši da izdrži podsmijeh slobodnih ptica, odlučio je da im dokaže da su i domaće guske za nešto sposobne. S mukom poletajući, pratio je jato - sa Nilsom na leđima, jer dječak nije mogao pustiti svoju najbolju gusku.

Jato nije htelo da primi debelu živinu u svoje redove, ali su bili još manje zadovoljni malim čovekom. Guske su bile sumnjičave prema Nilsu, ali on je prve noći spasio jednu od njih od lisice Smirre, zadobivši poštovanje čopora i mržnju same lisice.

Tako je Niels započeo svoje divno putovanje u Laponiji, tokom kojeg je postigao mnoge podvige, pomažući novim prijateljima - životinjama i pticama. Dječak je spasio stanovnike starog zamka od invazije pacova (usput, epizoda s lulom, referenca na legendu o Pied Piperu iz Hammelna, je prijevodni umetak), pomogao je porodici medvjeda da se sakrije od lovac, i vratio vjevericu u njeno rodno gnijezdo. I sve to vrijeme odbijao je kontinuirane napade Smirrea. Dječak se susreo i s ljudima - pomogao je piscu Gubitniku da obnovi rukopis, razgovarao sa statuama koje su oživjele, borio se sa kuharom za Martinov život. A onda, odletevši u Laponiju, postao je udomljeni brat mnogim divljim guščarima.

A onda je došao kući. Na putu je Nils naučio kako da skine čaroliju gnoma sa sebe, ali za to je morao da se sprijatelji sa prirodom i samim sobom. Niels se od nasilnika pretvorio u ljubaznog dječaka, uvijek spremnog da pomogne.slab, a ujedno i najbolji student - na kraju krajeva, na putu je naučio mnogo geografskog znanja.

Screenings

"Nilsovo divno putovanje sa divljim guskama" više puta je obradovao publiku svojim pojavljivanjem na ekranima. Najranija i najpoznatija adaptacija bajke u Rusiji bila je sovjetski crtani film "Začarani dječak" iz 1955. godine. Malo ljudi ga nije vidjelo u djetinjstvu, a svi se sjećaju njegovog sažetka. Nilsovo putovanje s divljim guskama još je nekoliko puta privuklo pažnju filmaša. Po njoj su snimljena najmanje dva crtaća - švedski i japanski, te njemački televizijski film.